U Centru za kulturu “Sveti Stefan despot srpski”, u četvrtak od 19 časova, premijerno će biti izvedena predstava “Kraljevski festival”, autora Tode Nikoletića, koju je režirao glumac Peđa Marjanović. Takođe, istoimenu predstavu publika će imati prilike da pogleda i u petak u istom terminu. Broj mesta je ograničen, zbog trenutne epidemiološke situacije, pa svoje mesto možete rezervisati na broj telefona 035/611-047. Iz Centra za kulturu navode da će se poštovati propisana razdaljina u sali, kao i to da je nošenje zaštitnih maski obavezno.
Iskoristili smo priliku da popričamo sa Peđom, koji nam je nešto više rekao o malim glumcima, dramskoj radionici, kao i sa njegovim kolegama sa fakulteta – Mijom Simonović i Dimitrijem Aranđelovićem, koji su, kako kažu, došli da podrže svog kolegu i prisustvuju probi predstave.
Peđa, da li ima među decom onih koji žele da se bave ovom profesijom?
Ima puno talentovane dece i meni je drago što su oni uspeli da za dva meseca spreme predstavu, što je jako kratak period, jer se obično predstave tog uzrasta glumaca rade po godinu dana. Oni su za dva meseca, svojim radom i upornošću, ovu predstavu spremili u rekordnom roku. Primećuje se talenat kod njih, i to kod dece koja se čak do sada nisu ni bavila glumom.
Možeš li da navedeš prednosti i mane tvoje profesije, za sve one koji možda budu želeli da odaberu baš taj poziv?
Ova profesija kao i svaka druga ima prednosti i mane, ali pre svega ovom profesijom ne može da se bavi svako, mali broj je talentovanih – taj dar se pretpostavljam dobije rođenjem, a posle se vremenom samo usavršava. Svako ko se odluči da se bavi ovim poslom treba da zna da se karijera i ime grade celog života, i ko je spreman da to radi on može da bude uspešan glumac.
Kako si ti počeo da se baviš glumom?
Ja sam glumu zavoleo baš ovde, u dramskoj radionici Miroljuba Ivanovića – Kreze, i to je bila prelomna stvar za mene, jer sam se prvi put susreo sa time i shvatio da bih time želeo da se bavim. Tako da je jako bitno da se deci pruže razne vrste nekih aktivnosti, kako bi mogli da se pronađu, otkriju svoje talente i odluče šta je za njih dobro. Centar za kulturu u Despotovcu ima sjajnu salu, odlične uslove, mnogo bolje nego mnoge sale u kojima smo mi igrali, pa postoje odlične mogućnosti da se predstave igraju repertoarski, da se održavaju dramske radionice, amatersko, ali čak i profesionalno pozorište, pošto su svi uslovi za to ispunjeni.
Mija kako Vam se čini predstava, naš grad?
Mija: Ja sam oduševljena, Peđa nas je pozvao, mi smo kolege sa fakulteta iz Novog Sada, ugostio nas je ovde, jako nam se sviđa grad. Prisustvovali smo probi predstave, oduševljeni smo, deca su divna, ima mnogo talentovanih među njima. Ovo što Peđa ovde radi je jako bitno, deca imaju priliku da se susretnu s pozorištem, jer među njima čuči neki budući glumac ili glumica, i značajno je da od malih nogu upoznaju ovu profesiju i saznaju šta sa sobom ona nosi. Primećujem da decu ovo čini srećnom, pokazali su veliku zainteresovanost, svi su dobri, slušaju, svi znaju tekst i što je najvažnije – svi se zabavljaju. Ja sam od malih nogu volela pozorište, roditelji su me vodili da gledam predstave i nekako sam još tada znala da želim da budem glumica. Kao dete sam počela u dramskim sekcijama i radionicama, a kasnije sam upisala Akademiju, i moram da kažem da sam mnogo srećna jer zaista radim ono što volim.
Dimitrije, šta biste poručili deci zašto bi trebali da odaberu baš ovaj poziv?
Pa ja ne bih voleo da kažem to treba ili ne treba, to je njihov životni put, najbolje će svaka osoba osetiti da li time zaista želi da se bavi i da do kraja u tome istraje. Ali ovo sada čime se oni bave, u ovom dobu u kome se nalazimo gde je internet udarna stvar, veoma je značajno, jer im pomaže da u ovom svetu normalno funkcionišu, budu društveni, komunikativni i da znaju za igru. To im razvija maštu, što je najbitnije za decu. Gluma je upravo to, večita igra, misterija i to je ono što nas glumce konstantno privlači.